Rijeka Krka još uvijek je dom vidri, najboljem plivaču od svih kopnenih zvijeri
Rijeke Krka i Čikola jedna su od posljednjih mediteranskih staništa vidre. Europska je vidra iznimno plaha, suzdržljiva životinja koja živi samotnjački i pretežno je aktivna noću. Ovog skrovitog stanovnika voda najčešće prepoznajemo po otiscima šapa u mokrom blatu, a često zna mijenjati životni prostor i prijeći veće udaljenosti od jedne do druge vode. Tijekom jeseni 2016. izvršeno je terensko praćenje prisutnosti vidre na 14 točaka na području NP „Krka“ koje je potvrdilo njenu prisutnost na gotovo svim istraživanim vodenim tokovima.
Euroazijska vidra (Lutra lutra L. 1785) je zvijer iz porodice kuna prilagođena životu u slatkoj vodi i smatra se najboljim plivačem od svih kopnenih zvijeri. Pod vodom je vrlo okretna, a građa njezina tijela prilagođena je plivanju i ronjenju. Ima plivaće kožice među prstima, mišićavi rep za pomoć kod plivanja, „brkove“ osjetljive na dodir, odličan vid koji joj omogućuje lov pod vodom te debelo krzno koje čuva tjelesnu temperaturu. Vidra se u vodi može zadržati dugo. Odrasle vidre plivaju brzinom od 1,5 do 2 km na sat i to po 7 do 8 sati po lovnoj noći, pa ukupno mogu prijeći od 3 do 10 km.
Prepoznaje se po dugom vitkom tijelu, kratkim nogama, te dugim, jednoliko koničnim repom. Krzno joj je na leđima tamnosmeđe, a na vratu, prsima i trbuhu nešto svjetlije boje. Jazbinu, s izlazom pod vodom, gradi na mirnim riječnim obalama obraslim gustim raslinjem ili podno starih stabala s golim korijenjem uronjenim u vodi. Najkvalitetnije vidrino stanište je čisti vodeni tok širi od 5 m i dug najmanje 15 do 20 km, bogat obalnom vegetacijom i po mogućnosti povezan s drugim vodenim tokovima. Aktivna je u sumrak i noću. Hrani se ribama, rakovima, školjkašima, žabama, malim sisavcima i drugim vodenim životinjama.
Životni vijek vidre je od 12 do 20 godina, a prirodni neprijatelji su sve veće zvijeri. Vrsta je danas ugrožena uglavnom zbog uništavanja povoljnih staništa, onečišćenja voda, uznemiravanja i krivolova. Nekada su je lovili zbog krzna i zato što je bila konkurencija ribarima, iako to nije smanjivalo njenu populaciju. Do toga je došlo krajem pedesetih godina 20. stoljeća zbog onečišćenja vode pesticidima. U Hrvatskoj je zaštićena Zakonom o zaštiti rijetkih i ugroženih vrsta od 1972. godine. U Crvenu knjigu životinjskih svojti ugroženih u Hrvatskoj (Sisavci) vidra je uvrštena 1994. godine, a nalazi se i na popisu ugroženih svojti u europskim razmjerima.
Za terensko praćenje prisutnosti vidre na području Nacionalnog parka „Krka“ koristio se nacionalni Program monitoringa za vidru (Lutra lutra L.), specifičnije monitoring na plohama. Tijekom terenskog obilaska istraženo je 14 točaka na područjima Parka, koje su ujedno i dio Natura 2000 područja – HR2000918 Šire područje NP Krka. Kao dokaz prisutnosti vidre tražio se izmet, želatinozne izlučevine, otisci stopala, ostatci hrane, skloništa iznad zemlje ili brlozi pod zemljom. Metoda monitoringa na plohama ne uključuje znanstveno određivanje brojnosti populacije, ali se može potvrditi da je vidra prisutna na gotovo svim istraživanim vodenim tokovima. Staništa na lokalitetima s pozitivnim nalazima još uvijek pokazuju dobru očuvanost strukture i funkcije potrebnu za opstanak vidre uz napomenu da je za očuvanje vidre na području rijeke Krke uz kvalitetu staništa jako važno očuvati kvantitetu i kvalitetu raspoložive hrane (prvenstveno ribe).
