Šibenski botun (dugme, puce, toka) kroz povijest je krasio mušku narodnu nošnju a u moderno se doba etablirao kao jedan od najprepoznatljivijih suvenira šibenskoga kraja, koji je Hrvatska turistička zajednica 2007. godine proglasila najoriginalnijim hrvatskim suvenirom. Danas se šibenski botun može kupiti u obliku naušnica, prstenja, privjesaka, igli za kravatu, broševa, ogrlica i sl.
Botun se izrađuje u tehnici filigrana. Ima oblik dviju polukugli spojenih u sredini. Iznutra je šupalj, prozračan. S vanjske strane ukrašen je tankim srebrnim nitima i kuglicama. Originalni botun izrađen je od srebra, no danas se izrađuje i od zlata i od aluminija, u različitim veličinama.
Najraniji primjerci metalne dugmadi poput toka pronađeni su još u ilirskim grobovima s početka prvog tisućljeća prije Krista, no na srednjovjekovnim likovnim prikazima dalmatinskih pučana nema naglašeno kićenih botuna. Za široko usvajanje toka u narodnoj nošnji najvažniju je ulogu odigralo vojno organiziranje pograničnog pojasa prema Osmanskom Carstvu u 17. stoljeću. Najljepše i najveće toke danas se mogu vidjeti na ječermama, prslucima tipičnima za nošnju drniškog i cetinskog kraja.
U to su doba botune nosili samo muškarci – ukazivali su na društveni položaj i moć onoga koji ih nosi, te su bili usporedivi s vojničkim ordenjem, jer su bili dio darova koje je providur u Zadru dijelio junacima i zapovjednicima, a osim estetske, imali su i zaštitnu funkciju. Uz to su u tim nesigurnim vremenima bili i najvrjedniji dio obiteljske imovine. Potražnja za njima s vremenom je rasla pa su ih izrađivali mnogi majstori, što je dovelo do toga da se u filigranskoj tehnici usavršio veliki broj obrtnika sve od skadarskog područja na jugu do sjeverne Dalmacije.