Tradicionalno graditeljstvo je vještina koja se prenosila predajom, kao i svijest zašto se gradi tako, a ne nekako drugačije, a može se nazvati i ekološkim jer se gradilo štedljivo, ne na štetu plodnog tla i koristeći se materijalom kojeg je u prirodi bilo.
Kuća ili dom je skromna, jednoprostorna prizemnica zidana kamenom i pokrivena kamenim pločama. Na jednoj strani kuće bio bi komin oko kojeg se odvijao sav dnevni život, oko kojega se, jednostavno rečeno, živjelo, pa i spavalo, dok je na drugoj strani toga prostora bila stoka, odijeljena tek nekakvom niskom pregradom. Kraj komina bi bio i manji prozorčić, naravno, bez stakla. Kroz XVIII. stoljeće se na takvu kuću dodaje još jedna u kojoj se spavalo a onda i štala za stoku. Kužina je i dalje bila glavnom kućnom prostorijom. Vatra, dim i ognjište, i prije i danas, simboliziraju obitelj, mjesto okupljanja.
Tek u XIX. stoljeću dolazi do gradnje katnica, zvanih kule.
Za tradicionalno graditeljstvo karakteristični su mali prozori, što zbog nemogućnosti nabave stakla i straha od provale, a u prvom redu što se čovjek – težak i čoban – u svom domu želio maksimalno zaštititi od vremenskih nepogoda kojima je bio izložen cijeli dan.
Kuća je, osim egzistencijalna kategorija, bila i statusni simbol vlasnika. Tako su imućniji gradili veće i kvalitetnije kuće,a siromašniji manje i skromnije.
Ćemer je specifična graditeljska vrsta, suhozidna građevina, građena u polju i ogradama za ispašu stoke. Imala je svrhu zaštititi ljude od nevremena. Ćemeri su pravokutnog ili okruglog tlocrta, iznad baze se diže specifičan svod o pločastoga kamena koji se postupno uzdiše prema središtu svoda – kupole.
U našim suvenirnicama možete pronaći suvenire inspirirane upravo tradicionalnim graditeljstvom.
Izvor: „Konjevrate i Mirlović Zagora – župe Šibenske biskupije“, Zbornik radova znanstvenog skupa Sela šibenskog zaleđa župa Konjevrate i Mirlović Zagora u prošlosti – priredio dr. sc. Ante Gulin, HAZU 2005.