Šume uz rijeku Krku ne obuhvaćaju velike površine, ali su izuzetno važne za ukupan doživljaj krajobraza na području oštrog kontrasta ljutog krša, riječnih tokova i mora.
Prevladavaju tri šumske zajednice: mješovita šuma crnike i crnoga jasena (Orno-Quercetum ilicis), mješovita šuma medunca i bijeloga graba (Querco-Carpinetum orientalis), šuma crnoga graba s jesenskom šašikom (Seslerio-Ostryetum).
Šumske zajednice hrasta medunca i bijeloga graba, zbog stoljetnog iskorištavanja, rijetke su i najčešće u obliku niskih šuma i šikara. Zajednice mješovitih šuma crnike i crnoga jasena razvijene su na strmim, osunčanim, a zajednice šuma crnoga graba s jesenskom šašikom na zasjenjenim obroncima i tipično su obilježje Hrvatskog primorja. Uz navedene šumske zajednice, veće površine oko Skradinskog buka zauzimaju, u prvoj polovici 20. st. sađene, šume alepskog (Pinus halepensis) i crnog bora (Pinus nigra), a uzvodno do Roškog slapa, uz rubove riječnog toka, poplavne šume i šikare u kojima se ističu vrbe (Salix alba, S. cinerea, S. fragilis, S. purpurea), crna joha (Alnus glutinosa), crna i bijela topola (Populus nigra i P. alba) i poljski jasen (Fraxinus angustifolia).