Tko se boji šišmiša još? Znanje kao supermoć u borbi protiv predrasuda o jedinim letećim sisavcima
Najpoznatiji čovjek šišmiš, Batman, svoju je slabost pretvorio u svoju najveću snagu, a špilju u kojoj su se skrivali šišmiši koji su ga plašili u polazišnu točku borbe protiv zlikovaca Gothama. Manifestacijom Noć šišmiša, pod sloganom Dajmo više za šišmiše / I am a bat, not bad, Javna ustanova „Nacionalni park Krka“ nastoji ukazati na biološku važnost jedinih letećih sisavaca i tako razbiti predrasude koje se vežu za šišmiše još otkad je irski pisac Bram Stocker 1897. objavio svoj čuveni horor-roman Drakula, o vampiru koji se može preobraziti u šišmiša. U špilji Miljacka II u Nacionalnom parku „Krka“, u blizini Burnuma, još uvijek nije pronađen Batman, ali je zabilježena jedna od najvećih kolonija dugonogih šišmiša u Europi, koja broji oko 7 000 jedinki.
I prije Stockerova romana šišmiši su imali zastrašujuću ulogu u legendama, bajkama i narodnim pričama, što je stvorilo brojne predrasude prema njima. Njihova su krila neizostavan sastojak čarobnih napitaka, u kršćanskoj se ikonografiji vrag prikazuje s krilima šišmiša, a neutemeljene pretpostavke da šišmiši piju krv i zapetljavaju se ljudima u kosu dovele su do toga da ljudi uništavaju njihova staništa pa su šišmiši danas jedna od najugroženijih životinjskih skupina u svijetu.
Šišmiši su važan dio svjetskih ekosustava i pokazatelj zdravog okoliša. Važnost šišmiša u prirodi očituje se u biološkoj kontroli brojnosti kukaca i oprašivanju i širenju sjemenki biljaka. Neke su se tropske biljke tijekom evolucije prilagodile tomu da ih oprašuju isključivo šišmiši pa su oni direktno odgovorni za opstanak tropskih prašuma.
Šišmiši (Chiroptera) jesu sisavci male do srednje veličine, lako prepoznatljivi po krilima. Imaju male oči i slab vid pa prostornu sliku u letu stvaraju osluškivanjem i analiziranjem povratnog zvuka (jeke). Hrane se noću, a danju spavaju u skrovištu, viseći naglavačke. Većina šišmiša jesu insektivori, hrane se kukcima, a poneki su omnivori (svejedi). Šišmiš u jednom satu može uloviti 500 do 1 000 kukaca, a u noćnoj potrazi za hranom može migrirati od 30 do 50 km od mjesta spavanja. Samo tri svojte šišmiša, rasprostranjene u Srednjoj i Južnoj Americi, hrane se krvlju kralješnjaka, i to sisavaca i ptica. Šišmiši spavaju zimski san ili, zbog nedostatka hrane, migriraju u toplije krajeve. Za dnevni odmor koriste različite tipove skrovišta: špilje, jame, duplje stabala, napuštene zgrade, rudnike, tunele, crkvene tornjeve, tavane, podrume i prostore ispod mostova i sličnih građevina, koji ih štite od vjetra i oborina. Većina šišmiša živi u grupama (kolonijama), koje mogu brojiti od desetak do više milijuna životinja.
Šišmiši su, unatoč svojoj pozitivnoj ulozi u prirodi, izuzetno ugrožena skupina životinja. Zbog gubitka staništa, krčenja šuma, intenzivne poljoprivrede, devastiranih prirodnih zaklona, razvoja turizma, rušenja starih kuća, regulacije vodotoka i isušivanja mirnih vodenih staništa, u posljednjih pedeset godina od ukupnog broja svojti šišmiša izumrlo ih je 20 a 25 % je ugroženo. U Hrvatskoj živi 35 svojti šišmiša. U Nacionalnom parku „Krka“ zabilježeno ih je sedamnaest, što je 48,6 % ukupnog broja šišmiša zabilježenih u Hrvatskoj. U ulaznom dijelu špilje Miljacka II (do 150 m dubine) cijele godine borave šišmiši. Špilja je ljetno boravište devet vrsta šišmiša (do 10 000 jedinki). U zimskom razdoblju u špilji obitavaju samo veliki i mali potkovnjak.
Noć šišmiša, manifestacija kojom Javna ustanova „Nacionalni park Krka“ nastoji ukazati na važnost edukacije o ovim sisavcima, kako bi ih se zaštitilo zbog njihove važne uloge u okolišu, održava se svake godine u Skradinu tijekom posljednjeg vikenda u kolovozu, kada se obilježava Međunarodna noć šišmiša.
