Šibenik je u prošlosti u mnogočemu bio prvi, pa je tako bio i prvi grad koji je za vrijeme mletačke uprave kovao svoj novac, još davne 1485. godine, kada mu je Vijeće devetorice u Veneciji odobrilo izradu i puštanje u promet sitnoga novca.
Bio je to šibenski bagatin, dvanaesti dio mletačkog solda, koji je vrijedio trideset mletačkih dukata i kao platežno sredstvo koristio se više od dva stoljeća. Na jednoj je strani novčića bio lik sv. Marka, zaštitnika Venecije, a na drugoj lik sv. Mihovila, sveca zaštitnika Šibenika. Odmah nakon Šibenika svoje su bagatine počeli kovati Split, Zadar, Trogir i Hvar.
Bagatin je od zaborava 2008. godine spasio šibenski zlatar Ljazir Čivljak, kojega je istoimeni kafić u blizini njegove zlatarnice, s replikom toga novčića koja je u njemu visjela na zidu i koju je dugo proučavao, inspirirao na izradu toga tradicijskog suvenira. Čivljakov bagatin nešto je veći od originalnog i napravljen je od srebra, za razliku od izvornih koji su se kovali od bakra i mesinga. Osim što ga izrađuje kao samostalni suvenir, Čivljak ga uklapa i u različit nakit, poput ogrlica, narukvica ili prstenja.